UVOD
Ja sam Seeliya.Nikada nisam mislila pričati svoju priču svakom' ,niti sam razmišljala o tome kako umrijeti,niti da ću ikad biti heroj.Takve stvari nisu za mene,ili barem ja mislim tako.
Sve je počelo mojim dolaskom ovdje.Ustvari ovdje živim već 5 godina i kada sam došla moja prva komšinica je bila Maya.Zapravo Maya je predivna cura,samo da je možete vidjeti ,pedantnost na nivou dok sam ja upravo njena suprotnost.U mojoj sobi možete naći svega i svačeg ,prvo čim biste ušli pronašli biste vjerovatno moju odjeću po podu onda krevet bi iskreno bio nikakav,a stol na kojem bih trebala da učim pun planova i stvari koji moram obaviti ,sve razbacano.Tako da ako razmišljate da mi se pojavite na vratima,dogovorite to mjesec dana prije,al zaista to mislim. Nego,Maya je uvijek bila iskrena,mogli ste primjetiti da to predivno lice ni kada bi željelo da slaže ne bi ,jer ne zna i ne želi.Dok ja se izvlačim ssamo kada mi majka dođe i kaže:Seeliya,kakva je ovo soba? Moj izgovor većinom bude:Maami,znaš da sam uvijek zauzeta,sad učim trenutno.Naravno sto je uvijek bio kao neki dokaz jer je kao što sam rekla svega na njemu bilo. Ništa previše korisno.
Ko bi rekao da je prošlo 5 godina otkako sam se doselila ovdje ?Hmm,ne ja. Maya me je odmah dočekala ,a sada znam i zašto. Live je uvijek bio malen grad ,možda čudno ime i možda vas čudi što ovaj grad otprlike kad se prevede ima neke veze sa životom i glagolom živjeti ali tako je. Live nikada nije imao puno stanovnika ,i da se ja pitam on nikada ne bi ni bio grad,nego neko selašce šta već.Dobro sada sam pretjerala,pa nije baš toliko mali.Moram vam reći ne vjerujem u maštarije niti nekakve čarolije ,da ispred mene spomente kakvu crnu magiju odvalila bih se smijati,dok je Maya to inače voljela i vjerovala u to.Uvijek ću se prisjećati našeg prvog zagrljaja,ustvari Maya je mene zagrlila kada sam došla u ovaj 'grad' ,kao što na početku rekoh nema ovdje baš puuuno djece niti mladih,većinom je staro ovdje se doselilo,a shvatam i zašto ovdje je tiho i nikad se ništa ne dešava. Doooosadnoo -.-' ime mu nikako ne pristaje,zar ne?
Zato mi se Maya i radovala kada sam se doselila,to jest napookon je dobila najbolju prijateljicu,ali i ja sam bila radosna jer sam i ja dobila najbolju frendicu,Mayu i za nju bih vjerovatno sve uradila. Sada nakon 5 godina meni je 17 dok će Mayi sada 18.Ona će biti kako se kaže 'velika cura' iako ima samo 1,72.Ništa se previše nije promenilo tokom svih godina ja i Maya smo postale samo malo,ali skroz malo odraslije i izgledamo odraslije ,da li to možete shvatiti.
Ako se ikad zapitate kako sam dobila ime,nemojte,molim vas.Grozna priča.Ali ipak ću da vam ispričam,desilo se ovako nekako,pa moj djed se razveo od svoje prve žene(ne pitajte zašto to vam definitivno neću objašnjavati jer ni ja ne znam),i odlučio da se okuša i drugi put oženi,no prije toga je odlučio da ide u Iran,on je volio da putuje i stalno je to činio.Dok je bio na tom putu zaljubio se u djevojku iz tog mjesta gdje je bio i njeno ime je bilo Seeliya.Odlučio je da se oženi,no najgore i najtužnije od svega jeste ona je par mjeseci prije mog rođenja umrla,imala je rak (mislim da je u pitanju bio rak dojke) i onda su moji roditelji da bi malo djeda obradovali nazvali me po njoj,jer ju je on luuudo volio. Nisam željela reći da mi je ime loše s ovom gore rečenicom niti reći da imam šta protiv te žene,samo mi je žao mog djeda jer svaki put kada me pozovu drugi imenom to ga posjeti na nju i spusti pogled(naravno on me zove 'ćeri').Eto to je priča moga imena.Sve ima neku priču zar ne,pa čak možda i vaše ime?
(Ok,možda uvod i nije tako bajan kao što sam rekla da će biti ali mislila sam samo da vas uvedem malo u priču znate da znate ko je ko,i šta je ko ,a već idući dio ide početak radnji ,pa u komentar kako vam se čini za početak)
emma
